Ja
želeh da spavam
al spavat
ne mogu,
te jutro
sam dočeko s nogu,
da ne
objašnjavam
par
reči tek stavim:
iz
misli ja zabavu pravim…
Kad
banu ko banu
tad
nema mi druge
pa
slažem u priče ih duge,
a pošto
ne stanu
ko
lišća tih priča,
i život
u njima baš sića…
A sića
je malo,
čak euro
ne vredi
kad
treba sa njim da se štedi,
šta bi
se s njom dalo,
ne
valja mi leći,
jer
život u snu će pobeći…
Pa noć
mi nestane
dok ja
život vatam,
da
mislima svojim baratam,
i kad
jutro svane,
e,
kakva lepota,
za tren
manja sića života…
Ni komentarjev:
Objavite komentar