Oblak
svoju kišu rodi
da se
tuge oslobodi,
više
suza koje broji,
manje
na nebu postoji…
Sreću
traži, za njom vapi
dok mu
teku gorke kapi,
kad će
na kraj suza doći
neće
sreće naći moći…
Samo
sunce će mu sjati,
da mu
rodi nove muke…
nije
sreći osmeh dati
kad
nije na dohvat ruke.
Ni komentarjev:
Objavite komentar