Sanjao
sam jedan cvetak, jedan cvetak mali,
krenuo
je putem neba, na zvezdane staze,
nije
znao da su mnogi zalud nebu procvetali,
da ih
koraci života neumorno gaze…
Nije
sunce da te greje, da ti snagu budi,
samo mami,
samo zove, želju da ukrade,
nekada
mi cvetnih polja pune bile grudi,
al na
kraju do poslednje svaka nada pade…
Nemoj,
nemoj cvetak mali više mi u snove,
dosta
mi je dosad bilo, pa mi treba stati,
nije
mi za želje, nade, i za suze neke nove,
moje
nebo i bez tebe svoje dane pati…
Ni komentarjev:
Objavite komentar