Život
treba polagano, mic po mic doslovce,
sreći
nije nikad rano, jebeš kola, novce,
ne
može se kupovati ono sve šta vredi,
il se
ima il ćeš provest čitav vek u bedi…
Biser
se u bolu rađa, suzama se gradi,
sreća
se prazninom svađa, neće da proradi,
sve
šta ti za osmeh treba, da će u daljine,
komadičak
plavog neba sunčeve miline…
Ako
ti u duši biva
pesma
bit' če uvek živa,
nek
je srećna, neka pati,
uvek
će međ zvezde stati,
ništa
uzet, samo će ti dati…
Gde
se hlad u duši krije,
tamo
mesto sreći nije,
toliko
joj već je znati
da u
praznom lepo pati,
sreće
ne može se kupovati…
Biser
se u bolu rađa, nikada u laži,
ako
nema mora lađa, nema joj ni draži,
dok
je duši neba plava, pa makar u boli,
sreća
negde na dnu spava, čeka da izvoli…
Ni komentarjev:
Objavite komentar