Na
početku možes svud,
tako ti
se barem čini,
mada –
nije mravu put
suđen
negde na visini…
Nema
uma, nema krila,
nema
želje, nema znanja,
nije mu
ni sreća mila
da iz
mravinjaka ganja…
Ne može
iz svoje kože,
nije mu
do veće glave,
pa je
jedino šta može:
nalik
na sve druge mrave!
Možda
mravić bi i hteo
da
poraste, da se vine,
kada bi
jadničak smeo
biti
jači od sudbine…
Ali
nije, neće biti,
mrav je
mrav, i ništa više,
može
čak u pesmu stići,
al' –
ne može da je piše!
Ni komentarjev:
Objavite komentar