Prilika
ih kvari, lopovima čini,
baš je
nepoštena, šta sve od njih radi,
oni su
bre čisti, u svojoj tamnini,
oni su
pošteni, mada pokvareni…
Prilika
ih kvari, svak je jedva čeka,
da što
više sebi prilikom izvadi,
pa kada
ih gledam vako iz daleka:
oni su
pošteni, mada pokvareni!
I
vlast, ona isto jadne ovce maže,
pa im
silno smeta, jako im se gadi,
al svaki
kom stigne s njom se dobro slaže,
oni su
pošteni, mada pokvareni!
Cesta
im je kriva, uzima živote,
slatko što
ih goji, jer previše sladi,
gdegod
tikve žive, gluposti tek kote,
oni su
pošteni, mada pokvareni!
Da
poštenje njino može pravo biti,
svet bi
samo cvao, bez svake gamadi,
mogao
bi snove lepšeg dana sniti…
al –
oni su pošteni, mada pokvareni!
Ni komentarjev:
Objavite komentar