Život
mi je grdna muka, od početka dalje,
i ne
vredi da se kuka, il' u mater šalje,
srcem
činim sve šta radim, a sve dublje padam,
kome,
bre, da krv'cu vadim, kome da se jadam…
Gde god
krenem staza nova, neću utabano,
pun ideja,
prepun snova, s pesmom neprestano,
sve se
ruši šta izgradim, i čemu se nadam,
kome,
bre, da krv'cu vadim, kome da se jadam…
Ruku
pružam da pomažem, i to skupo plaćam,
ne volim
da krijem, lažem, pa sve manje shvaćam
šta na
ovom lepom svetu, dobrom i poštenom,
žudi da
mi stvara štetu, pravi me kretenom…
Možda nisam
marka prava, pa ne mogu znati,
zašto đavo
zavitlava, zašto stalno mlati,
non-stop
s njim sam u duetu, borbom izgubljenom,
žudi da
mi stvara štetu, pravi me kretenom…
Život
mi je grdna muka, ali idem pravo,
neće obraz
da me bruka, neće ni sam đavo,
sve se
ruši šta izgradim, crna tama guta,
kome,
bre, da krv'cu vadim zbog iskrenog puta…
Ni komentarjev:
Objavite komentar