Znova,
kakopak – Male ni, meni pa noč ostala. Niti poskušal nisem, pa sem raje nekaj
časa šahiral, potem pa računalnik ugasnil, da se je vsaj on spočil… medtem ko
sem preklinjal televizijski program, ki mi je bodisi že videno ponujal, bodisi
popolne neumnosti… pa sem, proti jutru, celo do »športa« skočil, in si ogledal
posnetek četrte tekme med Partizanom in Budućnostjo…
Za
danes mi je malodane vseeno, sem se že včeraj odločil, da bom dan počitku
namenil. Moram, da vsaj malo »k sebi pridem«. Pa bom samo za perilo poskrbel,
da bo oprano in v sušenje obešeno, ostalo pa – kako bog da, ako išta da…
Dobro
da su prozor izmislili,
pa -
kada mi druge nema
nego
dosada golema,
da mi
pogled kroz njeg' mili…
Mada…
neće, ne znam tako,
moram nećeg
da se latim
pa da
vreme sebi skratim,
dosadno
je naopako…
Ni komentarjev:
Objavite komentar