Život
mi je puka muka,
jedva gdegod
stiže,
svaka
želja me obruka,
neće
doći bliže,
bog mi
dade zlu sudbinu,
sreća
nepoznata,
pa u
pesmi i u vinu
tražim
neka vrata…
Nekima
se sunce smeje,
meni munja
seva,
neke
dan za danom greje,
meni
gladna creva,
bog mi
dade zlu sudbinu,
kuća mi
bez krova,
stalno
idem u daljinu
po
nadanja nova…
Al mi
đavo mira ne da,
možda iz
dosade,
neprestano
samo gleda
da mi
nade krade,
al na
sreću vina neće,
pesma
mu ne smeta,
dok se
pod šeširom kreće
samnom
na kraj sveta…
Ni komentarjev:
Objavite komentar