U dlan
mi bubamara sela,
i gledamo
se sve u oči,
i pre
no što će dalje poći
bi
želju ispuniti htela…
Ti samo
kaži, tako veli,
i nakon
što se želje seti
u istom
trenu već poleti,
ko da
se nikad nismo sreli…
Na nebu
nestane bez traga,
a meni
prepun dlan praznine,
i osmeh
nekakve gorčine,
i
sećanja nimalo draga…
Nisu mi
želje bile sklone,
u kamenu
ne raste cveće,
nema na
pustom putu sreće,
neg
samo dan u tamu tone…
Ni komentarjev:
Objavite komentar