Nije
miš, i nije ptica,
čudno gleda,
sve u tami,
kad mu
zube glad golica
krilato
ga sitno mami,
pa
nečujno preko neba
kao senka
neka vreba…
Dom mu
potkrovlje, il' jama,
gdegod mož'
da se okači,
glavu
nikada ne slama,
mada na
njoj san razvlači,
dok se
sunce danom vuče
neće
izaći iz kuće…
A kad
noć na veče padne
ručao bi
silne volje,
bež'te
leptirice jadne,
i komarci,
muve, zolje…
ma
bež'te i sve dugokose,
nek vas
brzo noge nose,
jer –
kad se nađe u frizuri
ima
kose da rasturi!
Ni komentarjev:
Objavite komentar