Treba
slovo da se piše,
vetar grani
da se njiše,
nebu
sunce da se plavi,
osmeh
licu svetlo pravi…
Kao
masti malo hleba,
oku zvezda
neka treba,
radost
duši da se vine,
cveće
neće bez topline…
Nema
proleća bez rode,
nema krila
bez slobode,
bez
dubine srca nema,
u
praznini hladno drema…
Dlan u
dlanu pesmu budi,
reč za
rečju nekom žudi,
kao
dete grudi majke
sreća
treba svoje bajke…
Ni komentarjev:
Objavite komentar