Nije
dobro kad preskočim sranje,
odma' mi
se govno stvrdne,
pa mi
onda treba sat najmanje
da
podnosim muke grdne…
Nikog
nisam u guzici hteo,
bolje marš-od-moje-rupe,
pa kad
govnac poraste debeo,
on bi
da raznese dupe…
Vatra
planula na lice,
ko paradajz
se crveni,
neće
govnac iz guzice,
a ja
stišćem ajde-kreni…
Vuc-potegni,
ko da se igramo,
ne da
govnac se baš lako,
istorija
uči, pa već znamo:
S'
govnima je uvek tako!
Ne
pomaže psovka niti nada,
treba proć
kroz muke gadne,
i to
bezuslovno baš do tada,
kad u
prošlost govnac padne…
Nije
dobro kad preskočim sranje,
kao može-da-pričeka,
pošto
dan za danom lošije je stanje,
pa na
kraju – smrdi iz daleka…
Ni komentarjev:
Objavite komentar