Bio si
laf, od peta do glave,
takve baš
iznimno prave,
nebu i
zemlji, peru i časti
bio si
više od vlasti!
Poput
topole ka suncu što kreće,
od tebe
ništa ne beše veće,
obraza
čista, sokola oči,
i
svetlost dana i sunce noći!
Od tebe
Turci postali mali,
rodile njive
od njih što su pali,
mada si
želeo rečju da krojiš,
a ne da
ih sečeš i mrtve brojiš!
U tvome
Vijencu osta ti slava,
dok ispod
neba snaga ti spava,
od
Lovćen planine veća ne stoji
otkako
s tobom godine broji!
Sve
krunane glave za tebe su znale,
za boga
svih bogova države male,
što
nije ni pretnji, ni maču se dala,
neg s
tobom je časno i ponosno znala!
Ne znam
dal beše, al znam da ga nema
nalik na
tebe čoveka golema,
mudra i
čestita, još pesama cara
neba i
zemlje vladara!
Ni komentarjev:
Objavite komentar