Kad porastem do neba…

Kad porastem sve do krova,

maltene do neba,

stići ću do svojih snova,

pa će biti kako treba…

 

Tad će putničke rakete

biti običajne,

svakog dana će da lete

u svemira tajne…

 

Prvom ću na Mesec poći,

da mi bliže kuća,

pa da ću se vratit moći

još za ručka vruća…

 

Mars, Venera, zvezde nove,

starije od veka,

sve to radoznalost zove

dok na mene čeka…

 

Tamo, baš sa vrha neba,

gde i slova stanu,

sve će biti kako treba,

sa Zemljom u dlanu…