Pero
vako, Pero nako,
svi mi
trube, svi me kore,
nisam
život još ni tako,
a
dojadio mi, more!
Slušaj
vamo, slušaj tamo,
svako mene
za sve krivi,
mi smo
stariji, pa znamo
kako
život da se živi!
A ja
gledam, sve njih, lele,
svi do
svakog, sve do groba,
iste
fore, isto žele…
Život
treba da se proba!
Treba,
brale, i po svoje,
ako to
na dobro zvući,
da se
peva, zvezde broje,
da
veselje je u kući!
Ni komentarjev:
Objavite komentar