Kad
tako se sredi
pa prase
se rodi,
baš
ništa ne vredi
jer gde
god da hodi
gde god
repom švrlja,
gde god
njušku meće,
do
kraja zaprlja
dok
balegom kreće…
Kad
poraste biva
il prasac
il svinja,
je
Priroda kriva,
u krug
sve počinja,
pa
ždere da sere
i sere
da smradi,
u
društvu se vere
da što
manje radi…
Što
više je sala
to lepše
je biti,
pa glad
nikad mala
i neće
je kriti,
sve
deblijeg stasa
izaziva
sreću,
za
prava se glasa,
za
svinjac u cveću…
I tako
sve ide
uz korita
draži,
da
drugima bide
za
takve ne važi,
jer
svinjac ne treba
plemenita
lica,
u njemu
put neba
tek
prasac, prasica…
U onom
što stoji
na četiri
noge
bar
nada postoji
i
radosti mnoge,
od mesa
do masti,
kobasica
sjaja,
kad
odluče vlasti
da
došlo do kraja…
U onom
što dvema
za korak
se služi,
tek
tuga golema,
što sve
lepo ruži,
čoveku
bre nije
od
prirode zvanje
da
ždere i pije
i slaže
imanje…
I tako
to biva
od veka
do veka,
u tami
se skriva
sudbina
čoveka,
jer šta
god da snije
za
lepši lik Sveta,
za
svinjac to nije,
bez
smrada mu smeta!
Ni komentarjev:
Objavite komentar