Polagano,
u tišini, veče lega,
smirio je
svoje male želje dan,
ali
misao što u daljinu bega,
neda
mira, uspešno mi kvari plan…
Polagano
stišale su pesme ptice,
svaka pesma
jednom stigne na svoj kraj,
samo
suza koja peče moje lice
nikada
ne gubi bola svoga sjaj…
Baš
polagano veče lega,
nestaje,
opet, jedan dan,
sve je
praznina, otkad više nisi tu,
i baš
nijedno dosta svega
ne vodi
me u miran san,
sve dok
mi suze na mom licu ostaju…
Polagano
dan za danom putem kreće,
jedna staza,
jedan život, jedan trag,
svakog
dana neko isto novo veče,
koje
traje otkad tebi nisam drag…
Polagano
sve su nade putem stale,
ali čežnja,
baš zainat, ostaje,
pa i
tada kada smirim želje male,
radost
mi u bolu mraka nestaje…
Baš
polagano veče lega,
nestaje,
opet, jedan dan,
sve je
praznina, otkad više nisi tu,
i baš
nijedno dosta svega
ne vodi
me u miran san,
sve dok
mi suze na mom licu ostaju…
Ni komentarjev:
Objavite komentar