Le v
čistih očeh,
kjer duša
v globine
nikdar
ne premine,
je
skrito srce,
ki
bije, da daje,
do
svojega kraja,
da
sonce poraja,
in v
njem sebi sme.
Le v
čistih očeh,
kjer jaz
zadnji šteje,
hiteč,
da ogreje,
je res
rad imeti,
odšteva
vzdihljaje,
ko hlad
in praznina,
brezdušna
zverina,
poda se
ga žreti.
Le v
čistih očeh.
Ni dano
golazni,
sebični
prikazni,
nebo da
zlati,
da
lepša, da sveti,
da tone
v sanje,
da dan
barva vanje,
da
bajko živi.
Le v
čistih očeh.
A čisto
ni dano,
kjer vse
je zlagano,
še
najbolj obraz,
tam je
odtrpeti,
na
konec čakati,
in
zveri priznati,
na
koncu, poraz.
Ni komentarjev:
Objavite komentar