Na tom
svetu svašta ima,
čudnovata
smesa neka,
malo
dobrog, slabog plima,
tu i
tamo lik čoveka…
Na
žalost nema dileme,
život takvu
priču piše:
govana,
u svako vreme,
kol'ko
'oćeš, čak i više!
Govna
mogu da mi kvare,
da mi
mažu, da mi ruše,
al' im
moje kosti stare
ne daju
do moje duše!
Mogu me
čak ubijati,
zagorčati,
prevariti…
al' im
nikad neću dati
deo mene
samog biti!
Neka su
u svome jadu,
smrdljivo
im cveta cveće,
mogu
svet da mi ukradu,
al' do
mene nikad neće!
Ni komentarjev:
Objavite komentar