U sjaju
oka, gde se zvezde bude,
baš iz
dubine, što o duši zbori,
tamo su
pesme, i za nebom žude,
tamo je
srce, koje stalno gori…
Kad
suze liju, kao kapi kiše,
da bol
odnose, i da osmeh zovu,
tada u
njima vetar nebo njiše,
i nosi
priču, neku toplu, novu…
A kada
blista, sve do kraja, sreća,
tad more
žuri, val za valom kreće,
i k'o
da vazduh miriše od cveća,
i vreme
stane, svet se ne okreće…
U sjaju
oka, tamo gde ga ima,
i nada
može sebi stazu naći,
a na
njoj grle leto se i zima,
i na
njoj možeš čak i sunce taći…
Ni komentarjev:
Objavite komentar